Autohtono stanovništvo Severne Amerike, šire poznatije pod nazivom
Indijanci, važe za dubokouman narod koji živi u harmoniji sa prirodom i
životinjama. Svaka njihova priča prenosi snažnu poruku svima koji žele
da je prime. Ni ova nije izuzetak, i nateraće vas da se zamislite.

Nekada davno je stari Čiroki svome unuku
ispričao jednu životnu istinu .
– U unutrašnjosti svakog čoveka se vodi bitka.
Kao borba između dva vuka.
Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja
bes,zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu,aroganciju, samosažaljenje, krivicu,
greh,ljutnju, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam…
Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono
što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu,poniznost, ljubaznost,
dobroćudnost,srdačnost, darežljivost, istinu, saosećanje i veru.
Mali indijanac se zamisli na nekoliko
trenutaka. Sve svoje misli vredno usmeri u dubinu dedovih reči, te ga zapita :
– Koji vuk na kraju pobedi ?
Stari Čiroki odgovori sa smeškom na licu: –
Pobeđuje uvek onaj kojega hraniš…
Hrana za zlog vuka:
Bes: učinjena mi je nepravda i primeniću silu da
to ispravim! Kako se samo usuđuje??? Sad ću ja da im pokažem!!! Ne mogu sa mnom
tako!!! Odbijam da mislim na bilo šta drugo!!! Ovo je najvažnije!!!
Zavist: neko ima nešto što ja želim a nemam…neću se
potruditi da to steknem, to zahteva napor, lakše je zavideti…
Ljubomora: voljena osoba pripada isključivo meni…ne sme
nikog da pogleda…ne sme da komunicira sa drugima…šta ću ako me ostavi? Ne mogu
da živim bez nje/njega…bez nje/njega moj život nema smisla…bez nje/njega ja ne
vredim…
Žaljenje: eh, da sam samo rođen u neko bolje vreme, na
nekom boljem mestu… eh da sam upisala drugi fakultet…eh da me On nije ostavio,
da me voleo… eh da su me roditelji vaspitali drugačije…
Pohlepa: nije bitno ovo što imam, bitno je ono što
nemam… nikad nije dovoljno…
Arogancija:ja sam bolji od drugih, niko mi nije ravan…ja
sam iznad svih…zaslužujem poseban tretman…za mene ne važe pravila koja važe za
druge…
Samosažaljenje: jadna ja, ništa mi ne ide…svi su
bolji/lepši/pametniji/uspešniji od mene… samo se meni loše stvari dešavaju…niko
me ne voli….niko me ne poštuje…
Hrana za dobrog vuka:
Užitak: kako sada, danas, mogu sebi da pričinim
zadovoljstvo? Kako mogu da obradujem sebe?
Mir: mogu da zamislim da sam na nekom mirnom
mestu, u prirodi… na nekoliko minuta mogu da “pobegnem” tamo… mogu da svesno
dišem nekoliko minuta, da obraćam pažnju na svaki udah i na svaki izdah, i da
je tih nekoliko minuta, koje izdvajam za sebe, jedino važno kako dišem, jedino
važno da dišem…
Ljubav: koga sve volim? Ko sve voli mene? Izdvojiću
par minuta da zaista osetim tu ljubav, par minuta posvetiću tome… kako danas
mogu da pokažem ljubav?
Vedrina: setiću se neke smešne situacije, omiljene
komedije… zamišljaću da mi se ispunjava želja… setiću se nekih lepih događaja…
zamisliću šta bi lepo moglo da se desi... negovaću radost…
Ljubaznost: kome ću se danas osmehnuti? Na koga ću obratiti pažnju? Kome ću
uputiti lepu reč? Šta mogu danas da učinim za nekog?
Saosećanje: kako se osećaju ljudi oko mene? Kako se ja
osećam zbog toga? Mogu li nekako da pomognem? Ili je možda samo potrebno da
budem tu? Možda mogu da pitam tu osobu šta joj treba od mene…
Zahvalnost: šta sve imam, materijalno i nematerijalno? Ko mi je sve
pomogao/pomaže? Kojim osobama sam zahvalan što su u mom živou sada? Kojim
osobama sam zahvalan što su bile u mom životu? Šta su mi te osobe davale/daju…
na čemu sam im zahvalan? Da li to pokazujem? Da li one to znaju’
Ovo su samo neke ideje za “hranu za vukove”,
postoji još mnogo različitih načina, za različite osobe, situacije, životna
doba…
Kao i sa hranom za telo, nije dovoljno ponekad
uneti ponešto zdravo, važno je svakodnevno voditi računa o kvalitetu ishrane.
Ova priča može da posluži kao podsetnik, lep način da se uveče “preslišamo” šta
smo to učinili za sebe, a šta protiv sebe.
HVALA VAM ŠTO ČITATE PSYCHO(B)LOG!
Normal
0
false
false
false
EN-US
X-NONE
X-NONE

Izvor: Guliver/Thinkstock Thinkstock
, Autor:Thinkstock
Svakodnevno se milioni ljudi žali na hronični umor, a većina to
povezuje s napornim poslom i nedostatkom vremena. Međutim, osećaj hroničnog umora i iscrpljenosti vrlo lako može biti posledica
svakodnevnih navika: hrane koju jedemo, način na koji spavamo i načina
na koji se nosimo s emocijama. Proučite sve faktore i jednom zauvek se
rešite hroničnog umora
Pripazite na ishranu
Zašto se nakon ručka od testenine ili pak kineske hrane iznenada
osjećate bezvoljno i pospano, a nedovoljno pijenje vode izaziva
zaboravnost i zbunjenost? Činjenica je da prehrambene navike imaju važnu
ulogu za način na koji funkcionišete tokom dana.
Doručkujte. Čak i kada ne osećate glad jer ćete se
nakon doručka osećati puno poletnije. Studije pokazuju da ljudi koji
doručkuju se osećaju bolje mentalno i fizički, piše webmd.com.
Jedite svaka tri do četiri sata. Konzumacija tri glavna
obroka i dva manja obroka tokom dana zadržaće nivo šećera u krvi i nivo energije stabilnima tokom celoga dana. No, u porcijama ne
valja preterivati. Naime, veći obroci zahtevaju više energije za
probavljanje, zbog čega se možete osećati letargično. Pobrinite se da
svakim obrokom u organizam unesete mešavinu ugljenih hidrata (koje telo
koristi za stvaranje energije), proteina (koji pomažu održavati
energiju ako je potrebno) i zdravih masti poput onih koje nalazimo u
ribi, orasima i maslinama – te masti dopriniće osjećaju zadovoljstva pa ćete ređe posezati za slatkišima.
Jedite više vlakana. Vlakna imaju vremenski učinak
otpuštanja ugljenih hidrata, tako da u krvotok ulaze sporijim tempom,
dajući izdržljivu energiju. Prilikom odabira malih međuobroka posegnite
za onima koji sadrže dnevnu preporučenu dozu od 25 do 30 grama vlakana.
Ojačajte mozak s omega-3 masnim kiselinama. Omega-3
masne kiseline nalaze se u masnijoj ribi, poput tune i lososa, ali i u
orasima, ulju kanole. Te zdrave kiseline imaju važnu ulogu u održavanju
zdravlja moždanih stanica, osim toga potstiču i spremanje ugljenih hidrata u
obliku glikogena, a u obliku masti.
Pijte dovoljno tečnosti. Voda čini većinu količine krvi i ostalih
telesnih tečnosti, a i najmanja dehidriranost može uzrokovati
zgrušavanje krvi, prisiljavajući srce na jači rad kako bi krv dospela
do stanica i organa, što može uzrokovati umor. Osim redovnog pijenja
tečnosti, možete i konzumirati namirnice koje sadrže vodu kao što su
jogurt, brokoli, mrkva i sočno voća, poput lubenice, narandže i grejpa.
Pripazite na unos kofeina u poslepodnevnim satima.
Konzumiranje umerene količine kofeina, oko 200 do 300 mg, što je
količina unutar dve do tri šoljice kafe, može vas učiniti energičnijima
i budnijima u poslepodnevnim satima. No kada se kofein konzumira u
većim količinama, posebno popodne i navečer, kvalitet sna može biti
drastično narušen, a idući dan osećati ćete se iscrpljeno.
Ojačajte duh
Svima je poznata fizički iscrpljenost, no mentalna iscrpljenost, izazvana
tugom, dosadom, brigom, ljutnjom i stresom može jače uticati na vas no
što mislite.
Umijte se hladnom vodom ili se otuširajte kada se osećate iscrpljenima.
Ovakva 'terapija vodom' momentalno povećava nivo energije te ćete se
odmah osećati bolje i puniji energije.
Loše emocije pobedite 'snažnim' stajlingom. Kada se osjećate potišteno i usporeno, oduprite se želji
da posegnete za trenerkom, već učinite sasvim suprotno. Obucite nešto
seksi, izazovno i veselih boja, a ne zaboravite ni šminku – odmah
ćete se osećati bolje.
Dajte oduška osećajima. Zadržavanje osećaja straha,
teskobe i ljutnje u sebi nije dobro niti preporučljivo. Razgovor o tom
negativnim emocijama pomoći će vam da olakšate dušu te da se osećate
bolje.
Slušajte omiljenu muziku. Muzika neverovatno utiče na
raspoloženje, te je jedan od najefektivnijih načina da pobedite loše
raspoloženje i podignete nivo energije. Stoga pojačajte onu veselu
pesmi što volite i prepustite se.
Dišite duboko. Kada smo pod stresom, često dišemo
plitko, uzimajući brze i kratke udisaje. Na taj način smanjuje se dotok
kiseonika do mozga i tela, te se vrlo brzo osećamo iscrpljeno. Umesto
toga, pokušajte disati duboko i smireno, tako ćete 'ohladiti' glavu i
racionalnije razmišljati.
Počistite nered. Nered i razbacane stvari stvaraju osećaj nekontrole i rastrojenosti. Pokušajte pospremiti onaj deo stana
koji je uvek u neredu ili pak ladicu. Odmah ćete se osećati bolje i
imati osećaj da konce držite u svojim rukama te ćete lakše donositi
odluke.
Odmorite se
Kada imate jako puno obaveza, najbolje je prvo obaviti one koje vas
najviše opterećuju te vam ne daju spavati. Ako ne spavate dobro, vaš nivo energije, pozitivnost, produktivnost i memorija sigurno će
patiti.
Nakon osam navečer ugasite televiziju i kompjuter.
Svetlost koju emituju kompjuterski i televizijski ekrani ometaju san, a
mozak će zbog izlučivanja hormona melatonina misliti kako je još uvek
dan te nikako nećete moći zaspati. Stoga, u vreme pre spavanja
izbegavajte sve oblike ekrana te se radije ušuškajte čitajući knjigu.
Sakrijte sat. Ako odmah iz kreveta vidite koliko
je sati, i nakon toga počnete brojati koliko sati sna imate do ujutro,
sigurno se nećete dobro naspavati. Stoga, stavite sat malo dalje i
okrenite ga na drugu stranu te se bezbrižno naspavajte.
Smanjite temperaturu u sobi. Spavanje u pretoploj
prostoriji ometa dobar noćni san. Stoga proverite prostoriju u kojoj
spavate, ne pojačavajte grejanje i koristite lakši prekrivač.
Sledite pravilo od 15 minuta. Ako ne možete zaspati
ili se pak budite i ne možete opet zaspati unutar 15-ak minuta, ustanite
iz kreveta i napravite nešto smirujuće što će vam pomoći da sredite
misli, kao što je čitanje, meditiranje ili pletenje, ali izbegavajte
gledanje televizije i surfovanje internetom.
HVALA ŠTO ČITATE PSYCHO(B)LOG!
Izvor: AFP
Autor teksta: N1 BiH
http://ba.n1info.com/a93219/Svijet/Svijet/Deset-strategija-manipulacije-ljudima.html
Siromašnijim slojevima treba
onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanje manipulacije njihovim
pristankom. Kvalitet obrazovanja nižih društvenih slojeva treba da bude
što slabiji ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i
nižih slojeva ostao nepremostiv.
Na osnovu rada jednog od najuticajnijih svjetskih
intelektualaca, američkog lingviste Noama Chomskog, donosimo vam spisak
od deset strategija manipulacije putem medija. Iako je Chomsky ove
strategije objavio prije nekoliko godina one su i dalje i te kako
aktuelne...
1) PREUSMJERAVANJE PAŽNJE
Pažnju
javnosti preusmjeravati sa važnih problema na nevažne. Prezaposliti
javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i
stekli osnovna saznanja u razumijevanju svijeta.
2) STVARANJE PROBLEMA
Ta
metoda se naziva i “problem-reagovanje-rješenje”. Treba stvoriti
problem, da bi dio javnosti reagovao na njega. Na primjer: izazvati i
prenositi nasilje sa namjerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje
slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne
države.
3) POSTUPNOST PROMJENA
Da bi
javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postepeno, “na
kašičicu”, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle da izazovu
otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, bit će
sprovedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da
to ne budi svijest o promjenama.
4) ODLAGANJE
Još
jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, da ih
se najavljuje mnogo ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu
težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni.
Sem toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo
prihvatanje.
5) UPOTREBA DJEČJEG JEZIKA
Kada
se odraslima obraća kao kad se govori djeci, postižemo dva korisna
učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije
dejstvo na ljude.Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i
prilikom reklamiranja.
6) BUĐENJE EMOCIJA
Zloupotreba
emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog
spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju
emotivni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra
omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou
sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati
određena ponašanja.
7) NEZNANJE
Siromašnijim
slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanje
manipulacije njihovim pristankom. Kvalitet obrazovanja nižih društvenih
slojeva treba da bude što slabiji ili ispod prosjeka, da bi ponor između
obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.
8) VELIČANJE GLUPOSTI
Javnost
treba podsticati u prihvatanju prosječnosti. Potrebno je ubijediti
ljude da je (in, u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk.
Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i nauci.
9) STVARANJE OSJEĆAJA KRIVICE
Treba
ubijediti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za
sopstvenu nesreću, uslijed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti ili
nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen pojedinac, opterećen
osjećajem krivice, odustaće od traženja pravih uzroka svog položaja i
pobune protiv ekonomskog sistema.
10) ZLOUPOTREBA ZNANJA
Brz
razvoj nauke u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između
znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste, vladajuće elite.
“Sistem”, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije,
ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom
planu.